STEREOTIPI I KAPUT

      Pitate se što ove dvije teme iz naslova imaju zajedničkog? E, pa da počnem ispočetka. Naime za pisanje ovog posta me je inspiriala abooklover73 s Instagrama kada je danas objavila sliku u kojoj je progovorila o rušenju stereotipa o curama koje čitaju. Pa su se tako na njezinoj fotki nalazile dvije rečenice: 

                 Ja sam cura koja voli šminkanje.
                 I ja sam cura koja voli i knjige.

  E pa i ja sam isto tako odlučila srušiti stereotipe, barem jedan dio njih, i napisala sam svoje dvije rečenice: 

                Ja sam cura koja voli odjeću.
               I ja sam cura koja isto tako voli knjige.

   Naravno da se abooklover73 ne svodi na svoje dvije rečenice, kao što se ni ja ne svodim samo na svoje dvije rečenice, i baš kao što se mnogi čitatelji ne svode samo na svoju osobnost ljubitelja knjiga. Svi mi imamo milijun dijelova naše osobnosti koje nas na kraju dana čine posebnima i jedinstvenima i koji na nijedan način ne isključuju mogućnost interesa za nešto sasvim drugo. 

  

     A sada da potkrijepim malo ovu svoju prvu rečenicu: Ja sam cura koja voli odjeću. To ne znači da volim skupu odjeću i to ne znači da sam uvijek obućena tip-top. To znači da uvijek crtam neke košulje, majice, hlače, haljine, kapute. Uvijek razmišljam kako da sama stvorim svoj komad odjeće, kakve teksture mora biti koji dio haljine i kakve nijanse. Jednostavno obožavam izmišljati neki novi odjevni predmet koji bi ja htjela nositi. I baš mi je zato oduvijek želja da završim neki tečaj šivanja, samo da si mogu svu svoju odjeću i sama napraviti, i da ona napokon s papira postane stvarnost. Do onda ću se ipak morati zadovoljiti s ovom pričom o kojoj sam danas odlučila pisati. 

  

    Kao što sam već rekla oduvijek crtam odjeću, a kako sam u zadnje tri godine bila u potrazi za savršenim zimskim kaputom moj mozak je često razmišljao u tom smjeru. Prolazila sam kroz stotine dućana u potrazi za klasičnim, dugačkim crnim kaputom i iskreno nigdje nisam pronašla neki po mom ukusu, često su bili pretantki, presvijetle nijanse crne, ružnog kroja ili lošeg materijala.

 

 
   Razvijajući svoju ideju o kaputu u glavi došla sam do jedne ideje klasične pelerine kakve su se nosile u povijesti na krinoline. Znate one pelerine koje imaju kapuljaču, proreze za ruke i šire se gotovo do poda. Naravno to bi mi bilo malo ne praktično za život u 21. stoljeću stoga sam ju zamislila nešto kraću, taman ispod koljena, sa pasicom koja bi me stegnula oko struka i dala mi bar neku formu i da bude od materijala kakvog su današnji kaputi tako da ju mogu nositi po zimi i da na kraju izgleda ipak nešto modernije.

   Ova ideja se u mojoj glavi, od prve  zamisli o njoj, vrtila pune dvije godine . Kaput je crtan na više desetaka papira,  ponekad iz čiste dosade pod  predavanjima,  a ponekad iz stvarne želje i  inspiracije. Na par obiteljskih okupljanja  izrazila sam želju za tim kaputom i pričala  o njemu, dok u ljeto ove godine valjda  nisam toliko izdosadila sve oko sebe sa  tom idejom da je moja teta (krojačica u  mirovini) pristala na moj ''projekt  pelerina''.  Pred jesen smo otišle u Zagreb  i  izabrale materijal i ona se bacila na  posao, dok evo sada puna dva mjeseca  kasnije kod sebe imam svoj produkt.

Moram priznati da ju obožavam, točno je  onakva kakvu sam ju i zamišljala i kakvu  sam crtala. Ovo je bilo ispunjenje dijela mojih snova i kada sam ju prvi puta vidjela znala sam da želim i svoje druge crteže vidjeti kao prave predmete koje mogu obući. Znam da ona je dosta  polarizirajuća sama po sebi i da nije za  svakoga. Kada sam svojim prijateljicama  govorila o njoj vidjela sam skeptičan  pogled u njihovim očima ali ja se nisam  dala. Ona je dosta široka i zbog toga nije  za svakoga, jer je to upravo ono što se nije  svidjelo mojim prijateljicama. Ne kažem  da mene ne širi, ali mene jednostavno nije  briga. Jer ju jednostavno obožavam, jer je ona ja, ona je moj kaput.


Zanima me koji su vaši interesi osim čitanja knjiga? Napišite mi svoje rečenice. Pokažimo da čitatelji nisu samo neugledni ljubitelji knjiga zatvoreni u svojim sobama i bez drugi interesa. Ipak baš zato i čitamo jer imamo milijune interesa, zar ne?

KontesaKate